srijeda, 18.10.2006.
Final Fantasy IX
Na naslovnici starog Playstation magazina je bila slika Vivija i velikim slovima pisalo FINAL FANTASY IX. Mislim da se recenzija raširila na 6 str. Nije bitno. Prošetam ja pogledom po slikama i gle ti to! Gdje su futuristički interijeri iz FF VIII, gdje su hi-tech postrojenja? Znači tako? Povratak osnovama serijala. O da! Postojao je samo jedan problem, u Algoritmu je FF IX koštao 449. 49 kn, a to je bio malo prevelik luksuz za mene i za moje roditelje. Šta drugo, nego li se obratiti piratu iz sudsjedstva. Inače, čini mi se da se devetka nije nešto prodavala, valjda zbog napuštanja futurističkog pristupa FF VIII i to je sramota. Za FF VII sam čuo da je najbolji nastavak, te da se prodavala samo tako. Nemam nikakvih komentara o tome, budući da je još igram i shvaćam zašto je svi vole. No, vratimo se ovoj amaterskoj recenziji.
PRIČA je tipični "save the world". Ali je zato vrhunski ispričana. Svi već znamo kako ide, no evo ipak: Na početku igre uskačemo u čizme Zidanea, putujućeg lopova koji je pripadnik Tantalusa, kazališne skupine u kojoj su svi zapravo kradljivci. Njihov zadatak je kidnapirati princezu Garnet tijekom predstave "I Want to Be Your Canary." Ipak, otkriva se da princeza zapravo želi biti oteta, s obzirom na to da se njena majka, kraljica Brahne ponaša veoma čudno. Tu se upoznajemo i sa Vivijem, malim Black Mage-om koji je nekako dobio lažnu ulaznicu i nije mu dozvoljeno ući na predstavu, kao i Steinera, kapetana Knights of Pluto koji je zakleti zaštitnik princeze Garnet pod bilo kojim okolnostima. Nakon što Zidane kidnapira Garnet, počinje bijeg od Steinera na Tantalusov airship i nekako se Vivi također nađe na njemu. Kraljica Brahne napadne brod i uskoro se isti sruši u obližnjoj šumi. Uskoro saznajemo da je Brahne obuzela želja za moći i uništava gradove širom svijeta Gaie. Namjerava pokoriti svijet i postala je sasvim druga osoba. Zidane mora pomoći Garnet, sada Dagger da pronađe majku, zaustavi njeno nasilje, dok Steiner nema izbora nego im se pridružiti, budući da mora zaštiti princezu pod svaku cijenu. Upoznajemo i Kuju, tajanstvenog čovjeka koji manipulira kraljicom Brahne. I tu se stvari počinju zakomplicirati.
GLAVNH LIKOVA ima ukupno osmero, svaki od njih jedinstven na svoj način. Dok sam prelazio igru, uživao sam u svakome od njih, osim sa... Svaki od likova ima neki svoj cilj, traga za nečim ili nekim...
LIKOVI
- Zidane je glavni protagonist igre, koji ima rep i vesele je ćudi za razliku od Squalla i Clouda. Ipak, Zidane nema pojma odakle je došao i zapravo žudi za domom.
-Garnet/Dagger je princeza Alexandrije i Zidane se naravno odmah zanese njome, iako ne želi priznati. Ona je nekako nesigurna u sebe i ima namjeru postati prosječna djevojka, sa Zidaneovom pomoći. Neki od najboljih trenutaka igre su baš tijekom tih njenih "pokušaja." Garnet želi otkriti tko je zaista i postati svoja osoba. Ona je Summoner Eidolona i White Mage.
-Vivije nesigurni mali Black Mage koji nema pojma o moći koju posjeduje, dok ga Zidane ne pomogne naći odgovore. Također ne zna odakle je i zašto postoji. Ako se mene pita najkarizmatičniji FF lik.
-Steinera bih mogao usporediti sa Barretom iz FF VII. On je jedan od onih tipova koji se lako naljute, jaki su, ali ne i najbistriji. Kao Knight, izvrstan mačevaoc i vjerojatno najjači u skupini.
-Freya je Dragon Knight koja traga za starom ljubavi, koji se nije pojavio nekoliko godina. Ona je stara Zidaneova prijateljica i pridružuje mu se u njegovom putovanju.
- Quina je nekima drag/a, nekima mrska/zak. Osobno sam uživao igrati s njime/njom. On/a ima sposobnost da "pojede" slabe protivnike i nauči njihov Blue Magic.
- Amarant je ljudina. Jedan od favorita. Zagonetni Ninja/Monk . Pridružuje se Zidaneu nakon što ga ovaj porazi u borbi i uskoro počne mijenjati mišljenje o ljudima i načinu života koji vodi.
-Eiko je kao i Garnet Summoner i White Mage. Nosi sa sobom svog mooglea Moga i sviđa joj se Zidane. Zajedno s Garnet posljednji je pripadnik rase Summonera i živi u Madain Sariu.
-Kuja je glavni negativac. Njegov stil odjevanja je nekako, "nesvakidašnji", ali je u principu istinska definicija zla. Koristeći Mist, stvara vojsku Black Mage-a čija je svrha uništenje svijeta. Bez obzira na odjeću, jedan od najboljih negativaca u serijalu.
GRAFIKA naslova uistinu gura limite starog Playstationa. FMV animacije su jedne od najčudesnijih stvari koje sam ikad vidio, in-game grafika je u isto vrijeme također izvrsna sa detaljnim okruženjem punima boja i ljepote. Mapa svijeta nije nešto posebno, a ionako služi kako bismo se kretali između lokacija, ili za Chocobo quest. Ali, ono najvažnije je da igra teče glatko, bez usporavanja koliko pamtim. Isto vrijedi i za borbe, koje idu k'o podmazane, također bez usporavanja da napomenem. Svaki lik ima vlastite korake. Da različite korake, svaki od njih glatko izveden i uklapajući se u fluidno okruženje. Naravno, ovdje pričam o grafici starog sivonje i tu još nisam upoznat sa čudima FFX ili SH 4 ili MGS3.
O ZVUKU se nema šta filozofirati, a mislim da i ne nosi neku važnost ovdje. Kao i kod svakog drugog RPG-a, čuju se rezuckanja, udaranja i tako dalje. Da, postoji "kupo" od Moogle-ova i "kweh" Chocobo-a. Čuju se i Zidaneovi koraci. Meni je nekako najbolje zvučali oni tonovi kad ozdravimo likove u nekom izvoru, South Gate npr.
Final Fantasy je poznat po svojoj GLAZBI i FF IX opravdava tu tvrdnju. Navest ću Melodies of Life i Dark Messenger kao primjer. A ima ih dosta. Sve pet ovdje.
KONTROLE i nisu nešto komplicirane. U principu sve se svodi na vođenje Zidanea kroz lokacije i stiskanje X-a kojom npr. otvaramo škrinje, ubrzavamo dijalog između likova, odabiremo komande u borbi itd. Kvadratom zovemo Mooglea (na mapi svijeta) i trokut radi menia. Kontrole su inače nešto izmijenjene kod upravljana Chocoboa ili Airshipa. Postoji također mogućnost igranja za dva igrača, ali samo u borbama.
ŠTO AKO NE ZNAMO GDJE I KUD? Pa i to je jedna od kvaliteta igre. Možemo pravac krenuti s igrom, bez čitanja ikakvog vodiča koji dolazi sa originalom. Postoji tutorijal u igri koji se manifestira kroz malog Moogla koji će nam baš sve objasniti.
ČEGA SVE IMA? Ima svega. postoji par mini igara od kojih su neke:
-Tetra Master - kartaška igra
-Chocobo Hot and Cold - vodeći Chocoboa Choca, tražimo zakopane škrinje po mapi svijeta ili Chocographe
-Frog Catching - ovo se može napraviti na svakom Qu's Marsh-u, od kojih je po jedan na svakom kontinentu i dok je Quina u ekipi. On/a voli loviti žabe, i naravno jesti ih. Više žaba, više itema i jači Frog Drop napad.
Final Fantasy IX ima gamaru easter egg-ova koji nas podsjećaju na prethodne nastavke, ovdje mislim i na FF VII, makar ga tek sad prelazim. Imamo King Ed Plains, kao i mjesto zvano Terra, po likovima iz FF VI. U Lindblumu, u dućanu s oružjima Zidane će vidjeti veliki mač, te reći kako je poznavao lika sa šiljastom kosom koji je nosio nešta takvo (FF VII - Cloud). Imamo i Cida, Airship-ove, Moogleove, Chocoboe itd. Jedino nisam mogao naći Biggsa i Wedgea.
U ovom nastavku likovi imaju Ability-e putem oružja ili oklopa. Moguće je equipati svaki dio tijela. Ability-e koristimo kada je potreban oklop ili oružje equipano, ali se gube ako se isti promijene. Tijekom borbi, likovi dobivaju AP-e i kada dosegnu određenu količinu za neki Ability, uče ga zauvijek.
KAD SE SVE ZBROJI Final Fantasy IX je moj favorit u serijalu i sve ono što su prethodna dva nastaka trebala biti. Nije da ih blatim, već su za mene poprilično odstupanje od serijala, a opet i to je malo pogrešna tvrdnja, ako se uzme u obzir da je svaki nastavak priča za sebe i nema veze s onim prethodnim ili sljedećim...
nedjelja, 15.10.2006.
Silent Hill
Sjećam se da sam pročitao mali milijun članaka u gaming časopisu koji sam nekad kupovao o ovoj, sada legendarnoj "igri". Veliki sam fan horrora, bio to film, bila to knjiga (Alan Edgar Poe, preporučam) ili u ovom slučaju PS igra. Ovo je vjerojatno najbolja horror igra koju sam ikad zavrtio u milom mi sivonji. Znam da je ista bila podvrgnuta uspoređivanju sa Resident Evil serijalom (nešto malo sam igrao dvojku, kompletno prešao RE4), ali tu je bilo dosta stvari koje nisam lajkao (lik toliko okružen zombijima, da ga se ne može ni vidjeti kako bi se uspješno naciljalo protivnika). Silent Hill je iskreno jeziv...
Naš lik Harry Mason putuje na odmor s kćeri Cheryl. Pokušavajući da zaobiđe osobu nasred ceste, našem Harryu biva uništen auto. Kada dođe k sebi, primjećuje da mu kćeri nigdje nema i kreće kroz gradić Silent Hill da ju pronađe. I tu zabava počinje...
Grad Silent Hill je upravo takav, tih. Kako se krećemo, čuju se samo koraci. Također se daju čuti zvukovi disanja, puzanja i gmizanja "stvari" koje iskaču iz noći sakrivene zlom maglom. Glazba je čudesno prijeteća, i prekrasno pogođena. Zvučni efekti dosta pomažu u otkrivanju lokacija čudovišta koja čujemo, no ne i vidimo. - Yamaoka! Care!
Grafika i sve što spada pod nju je... Krasno. Ma prekrasno. *___* Toliko prekrasno da preko iste grafike (PSOne), igra prenese svu jezu i tajanstvenost grada, bez da je premračna i zbog toga neigriva. Gdje igra totalno blješti, tj. grafika, su dijelovi kada Harry uđe u alternativne dimenzije grada SH-a. Što su nekad bili hodnici usamljene škole, su sada prijeteći prolazi, okruženi hrđavim, zagušljivim zidovima... Zombiji nalik na djecu i veliki žohari koji vrludaju hodnicima su stvarno odvratni, zbilja. I kao u pravom životu, Harry je prosječni lik bez iskustva s baratanjem oružjem, tako da će često znati promašiti. Ne upravljamo nekim američkim marincem, nakon svega. Kroz igru nalazimo hrpu "tragova", bilješke, ljudi, papiri, Itemi, koji pomažu u rješavanju Cherilinog nestanka. Završetak ovisi o postupcima učinjenima za vrijeme igre. Ima 4 različita završetka koji mogu staviti točku na i svakom prelasku. Ovo je uznemirujuća, zaista jeziva igra, i iskreno se mogu naslutiti strahovi u zbunjenost Harrya i njegov trud da izvuče kćerinu i svoju glavu iz tog prokletog mjesta, te shvati smisao svih tih zbivanja.
Kretanje je nešto otežano, pretpostavljam zbog što većeg faktora nemoći i straha. Na kontrole se može naviknuti nakon nekih 15 - 20 minuta, barem je tako bilo meni... Jedini problem bi bilo često otvaranje izbornika kako bi se izliječili nekom medicinom. Silent Hill se može završiti i za par sati, ako se poznaju lokacije. No isto tako ima odličan replay value (tajni predmeti itd. koji se mogu dobiti samo pri drugom prelasku) i ja sam joj se vratio barem 5 puta. I volim tu igru. To remek djelo. A sasvim je sigurno da ću ga preći bar još jednom. :)
